Poštovane članice i članovi HATZ-a,
s velikom tugom javljamo da je u nedjelju, 13. rujna 2026., preminuo prof. emer. dr. sc. Nedjeljko Frančula, član emeritus Odjela građevinarstva i geodezije HATZ-a i professor emeritus Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prof. emer. dr. sc. Nedjeljko Frančula svojim je dugogodišnjim znanstvenim, stručnim i nastavnim radom dao izniman doprinos razvoju hrvatske geodezije i kartografije, osobito području kartografskih projekcija i digitalne kartografije. Bio je član Akademije od 1998. godine te 2004. godine dobitnik Nagrade za životno djelo „Moć znanja“ Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.
U ime Uprave HATZ-a, izražavamo najdublju sućut obitelji, prijateljima, kolegama i suradnicima.
Prof. emeritus dr. sc. Nedjeljko Frančula (20.6.1937. – 13.9.2026.)
Nedjeljko Frančula rođen je u Zagrebu 20. lipnja 1937. Gimnaziju je završio u Zagrebu 1956. Diplomirao je 1962. na Geodetskom odjelu Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Zagrebu, doktorirao 1971. u Bonnu (Landwirtschaftliche Fakultät) tezom Die vorteilhaftesten Abbildungen in der Atlaskartographie. Boravio je u Institutu za kartografiju i topografiju Sveučilišta u Bonnu dvije godine (1969–71) kao stipendist Deutsche Akademische Austauschdienst (DAAD), a 1976. bio je ondje ponovno kao stipendist DAAD-a, tri mjeseca na znanstvenom usavršavanju iz područja automatizacije u kartografiji. Za asistenta na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1963., za docenta 1975., za izvanrednog profesora 1980., a za redovitog profesora 1985. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora kao trajno zvanje za područje tehničkih znanosti – polje geodezija izabran je 1996. God. 2007. Senat Sveučilišta u Zagrebu imenovao ga je professorom emeritusom.
Predstojnik Zavoda za kartografiju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bio je 1981–83., 1987–91. i 1997–99., vršitelj dužnosti pročelnika Zavoda za fotogrametriju 1999–2000., voditelj poslijediplomskog studija 1985–89., prodekan za znanstveni i stručni rad 1976–81., prodekan za nastavu 1999–2003.
Na Geodetskom fakultetu predavao je kolegije Geoinformatika I, Kartografija II, Kartografija III i Kompjutorska obrada geodetskih podataka. Osim u Zagrebu predavao je na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju i na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju u Ljubljani 1974–76. Prema nastavnom planu i programu iz 1994. predavao je na Geodetskom fakultetu Geoinformatiku I, Kartografske projekcije, Digitalnu kartografiju i Kartografsku generalizaciju. Od akad. god. 2002/03 predavao je Kartografske projekcije i Digitalnu kartografiju. Na poslijediplomskom studiju predavao je Uvod u znanstveni rad i Službeni topografsko-kartografski informacijski sustav RH. Bio je mentor u izradi 65 diplomskih radova, osam magistarskih radova i četiri doktorske disertacije. Baveći se više od trideset godina primjenom računala u rješavanju geodetskih i kartografskih zadataka uveo je digitalnu kartografiju u nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju Geodetskog fakulteta u Zagrebu.
Od 1962. do 1986. bio je suradnik u ostvarenju četiriju znanstvenih projekata. Prema ugovorima s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske bio je voditelj znanstvenog zadatka Kartografska istraživanja prostora 1987–91, znanstvenih projekata Kartografija i geoinformacijski sustavi 1991–96, Hrvatska kartografija − znanstvene osnove 1997–2001. Prema ugovorima s Državnom geodetskom upravom bio je voditelj znanstveno–stručnih projekata Hrvatski kartografi 1996–2002 i Geodetski rječnik 1996–2003.
Objavio je ukupno 871 znanstveni, stručni rad ili prikaz. Od odlaska u mirovinu, u posljednjih dvadeset godina objavio je 465 radova. Sve je uredno evidentirano u hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji, CroRIS. Još nekoliko članaka prihvaćeno mu je za objavljivanje. Pretežno u timskom radu izveo je 38 stručno-praktičnih radova (geodetska izmjera, topografske i tematske karte), izradio deset ekspertiza i sastavio 25 programa za računalo.
Znanstvene i stručne radove objavljivao je u časopisima Allgemeine Vermessungs-Nachrichten, Geodetski list, Kartographische Nachrichten, Geodetski vestnik, Survey Review, Mehanizacija šumarstva, Automatika, Hrvatska revija, u publikacijama HAZU i Akademije tehničkih znanosti Hrvatske, u Zborniku radova Geodetskog fakulteta te u zbornicima radova znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Glavno su područje njegova istraživanja kartografske projekcije i digitalna kartografija. Rezultati njegovih istraživanja o kartografskim projekcijama s minimalnim deformacijama citirani su u CC-časopisima, inozemnim udžbenicima, leksikonima i enciklopedijama.
Od 1976. do 1986. bio je zamjenik glavnog i odgovornog urednika časopisa Geodetski list, a od 1987. do 1995. njegov glavni i odgovorni urednik. Bio je suradnik redakcije Pomorskog leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba. Od 1976. stalni je suradnik međunarodne kartografske referativne publikacije Bibliographia cartographica (München – New Providence – London – Pariz). Dopisni član International Cartographic Association, Commission II: Definition, Classification and Standardization of Technical Terms in Cartography bio je 1975–80; član Izvršnog odbora Skupštine Sveučilišta u Zagrebu 1978/79–1980–81; predsjedavajući Vijeća znanstvenih radnika SIZ-a III, 1984; član Izvršnog odbora SIZ-a III, 1984–86; član Matičnog povjerenstva (odbora) za područje tehničkih znanosti – polje arhitekture i urbanizma, građevinarstva i geodezije bio je 1987–93 te ponovno od 2005. Početkom 1997. izabran je za pročelnika Sekcije za kartografiju Hrvatskoga geodetskog društva. Od 1998. redoviti je član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske u Razredu za građevinarstvo i geodeziju. Član je Stručnog savjeta Državne geodetske uprave za praćenje Službenoga topografsko-kartografskog informacijskog sustava (STOKIS) od 2000; član Povjerenstva za sveučilišnu nastavnu literaturu od 2000. te zamjenski član Prosudbene skupine Arhitektura i urbanizam; geodezija; građevinarstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, 2006.
Diplomu Republičke zajednice za znanstveni rad SR Hrvatske 1975–85 primio je 1985. Priznanje Hrvatskoga geodetskog društva u povodu 50. obljetnice neprekidnog izlaženja Geodetskog lista za izvanredan doprinos na promicanju geodetske znanosti i struke te za dugogodišnji predani rad na uređivanju i izdavanju Geodetskog lista primio je 1996. Nagrada za životno djelo Moć znanja Akademije tehničkih znanosti Hrvatske dodijeljena mu je 2004. godine. Počasnim članom Hrvatskoga kartografskog društva postao je 2007.
U mirovini je od 1. listopada 2006. no time ne prestaje njegovo aktivno bavljenje znanstveno-stručnim radom. Objavljeni znanstveni radovi N. Frančule mogu se svrstati u ove skupine:
- oblikovanje matematičke osnove karata sitnih mjerila
- Gauss-Krügerova i druge geodetske projekcije
- digitalna kartografija (kartografska generalizacija, kartometrija)
- budućnost geodezije i kartografije.
U skupini oblikovanje matematičke osnove karata sitnih mjerila najvažniji rad N. Frančule njegova je doktorska disertacija. Na temelju provedenih istraživanja i uspoređivanja projekcija za karte svijeta došao je do važnih zaključaka o svojstvima najpovoljnijih projekcija za karte svijeta. Objavljeni rezultati izazavali su i reakcije određenog broja znanstvenika. Polemika koja se vodila u časopisu Kartographische Nachrichten pokazala je da N. Frančula suvereno vlada tom građom.
Mnogobrojni radovi N. Frančule pripadaju u skupinu Gauss-Krügerova i druge geodetske projekcije. U monografiji iz 1969. B. Borčić i N. Frančula proveli su analizu starih koordinatnih sustava na području Hrvatske i dali rješenja za transformaciju koordinata iz tih sustava u sustave Gauss-Krügerove projekcije, koja su imala svestranu primjenu u praksi.
N. Frančula jedan je od pionira uvođenja digitalnih metoda u geodeziji i kartografiji u bivšoj Jugoslaviji, a na području kartografskih projekcija i u svijetu (vidi Frank Canters: Small-scale Map Projection Design, Taylor&Francis, London and New York, 2002, str. 1, 47-48, 97, 314 i 324). U procesu uvođenja automatizacije u izradu karata jednu od najvećih teškoća čini automatizacija generalizacije. N. Frančula sa svojim se suradnicima više godina bavio istraživanjem automatske generalizacije linijskih kartografskih elemenata. Prvi su rezultati objavljeni 1981., a najnoviji 2005. Primjena digitalnih metoda u kartometriji znatno je unaprijedila kartometrijske radove. U više radova N. Frančula je sa svojim suradnicima prvi (1992) odredio površinu hrvatskog obalnog mora i mora između državne granice i granice epikontinentalnog pojasa. Tim je radovima dokazano da se površine teritorijalnih jedinica mogu odrediti s visokom točnošću iz digitaliziranih koordinata granica tih jedinica ne samo s topografskih karata krupnih mjerila nego i s karte mjerila 1:1 000 000. Ti su radovi poslužili kao uzor svim kasnijim istraživačima koji su se u Hrvatskoj bavili tom problematikom.
N. Frančula posljednjih se godina intenzivno bavio budućnošću geodezije i kartografije. U nekoliko radova i javnih predavanja pokazao je da se promjene koje su se dogodile u geodeziji i kartografiji u posljednjih pedeset godina, mogu bez pretjerivanja nazvati revolucionarnima. Vezane su uz razvoj elektroničke, satelitske i računalne tehnologije. Promjene su tako važne i velike da izazivaju i promjene naziva geodetskih udruga, časopisa, ali i geodetskih učilišta pa i cijele struke. Stoga se zauzimao za to da se u reformi nastavnog plana i programa uz geodetsko usmjerenje uvede i geoinformatičko.
Surađivao je sa znanstvenicima na Sveučilištima u Bonnu, Dresdenu, Budimpešti i Beču. Pozvana predavanja održao je na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu (1972) i Beču (1993). Također, po pozivu napisao je priloge u knjigama posvećenim 60. godišnjicama prof. Heupla iz Bonna (1985), prof. Kelnhofera iz Beča (2000) i 65. godišnjice prof. Klinghammera iz Budimpešte (2006).
Od diplomiranja 1962. N. Frančula redovito je sudjelovao u radu Zavoda za kartografiju na rješavanju stručno-praktičnih zadataka. Tijekom godina prošao je praktični rad od terenskih operacija do izrade karata. Rezultate svog višegodišnjeg rada na uvođenju automatizacije u izradu karata N. Frančula je objavio u dvije monografije. S profesorima P. Lovrićem, I. Kreizigerom i B. Borčićem sastavio je 1977. godine prvi Višejezični kartografski rječnik s definicijama i objašnjenjima na hrvatskom jeziku. Zajedno s M. Lapaineom izradio je Geodetsko-geoinformatički rječnik 2008., a s M. Lapaineom i I.-P. Jazbecom Kartografski rječnik 2020. godine. Od 2022. objavio je zajedno s M. Lapaineom u Kartografiji i geoinformacijama u tri nastavka priloge pod nazivom Novi kartografski nazivi, a od 2024. deset priloga pod nazivom Novi geodetsko-geoinformatički nazivi u Geodetskom listu. Dao je vrijedan doprinos člancima iz geodezije i kartografije koji su objavljeni 2026. godine u 3. svesku Hrvatske tehničke enciklopedije. Stalno prateći svjetska zbivanja na području kartografije objavio je velik broj prikaza knjiga, časopisa, novih karata, atlasa, softvera i hardvera. Posljednjih godina posebno ga je privukla pojava umjetne inteligencije, posebno u geodeziji i kartografiji. Na tu je temu objavio veći broj prikaza.
Prof. emer. Nedjeljko Frančula ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj geodeziji i kartografiji. Pamtit ćemo ga kao velikog stručnjaka i profesora, ali i kao čovjeka koji je zračio dobrotom, koji nikad nije povisio glas i koji je uvijek bio spreman pomoći.
